Predstavnici poslovodstva bjelopoljske fabrike mineralne vode „Bjelasica Rad” na jučerašnjoj sjednici Komisije za praćenje i kontrolu postupka privatizacije, uprkos insistiranju članova tog skupštinskog tijela, nijesu objasnili u šta je uložen dio od četiri miliona eura, koliko je dobijeno dokapitalizacijom preduzeća 2007.
Oni su tvrdili da je taj novac uložen u fabriku, dok je sindikat tog preduzeća pozvao članove skupštinske komisije da posjete preduzeće i sami se uvjere da li je bilo ulaganja u proizvodnju i opremu.
Predstavnica MANS-a Ines Mrdović kazala je da bi privatizacijom bjelopoljske fabrike trebalo da se bavi i vrhovni državni tužilac jer je izvještaj o poslovanju prepun nejasnoća. Ona je ocijenila da je Eurofond pretvorio tu fabriku u gubitaša, čiji je akumulirani gubitak prošle godine dostigao 8,7 miliona.
–Prema izvještajima koje je MANS-u, shodno Zakonu o slobodnom pristupu informacijama, dostavila Centralna banka, dugoročne obaveze fabrike iznose 3,5 miliona, a vlasnik je prikazao da su ukupna ulaganja za deset godina iznosila 600 hiljada eura. Pri dokapitalizaciji preduzeća 2007. godine, registrovan je priliv od 5,7 miliona, dok je u izvještaju naredne godine prikazan priliv od poslovnih aktivnosti od oko sedam miliona.
Smatramo da je kroz finansije ispeglana suma koja se odnosi na prihoda od emisije akcijskog kapitala – istakla je Mrdovićeva.
Predsjednik Odbora direktora „Bjelasice Rade” Nenad Štibelj kazao je da je smiješna priča o tome da je Eurofond podigao kredit da bi kupio akcije.
Izvršni direktor kompanije Tamara Lakićević saopštila je da to preduzeće duguje 2,1 milion za koncesije, poreze i doprinose, kao i da fabrika zbog administrativne greške plaća najveću koncesionu naknadu u regionu – 77 hiljada eura godišnje, dok ostale fabrike vode plaćaju 25 hiljada.J.V.
Distributeri uslovljavaju trgovce
Poslanik Zoran Jelić (DPS) kazao je da su proizvođači vode u Crnoj Gori izloženi nelojalnoj konkurenciji, za šta je, kako je kazao, klasičan primjer „Bjelasica Rada”. On je pojasnio da veliki distributeri uslovljavaju trgovce, koji moraju da uzimaju takozvane vezane proizvode da bi plasirali robu iz zemalja okruženja.
–Na primjer, ukoliko žele da u svojim prodavnicama imaju koka- kolu, moraju da kupe i proizvode fabrike „Knjaz Miloš”. Zašto bi se u Crnoj Gori prodavalo toliko proizvoda „Knjaz Miloša” pored domaćih voda koje su mnogo kvalitetnije. Potrebno je raditi na eliminisanju nelojalne konkurencije – zaključio je Jelić.
Komentari
Komentari se objavljuju sa zadrškom.
Zabranjen je govor mržnje, psovanje, vrijedjanje i klevetanje. Nedozvoljen sadržaj neće biti objavljen.
Prijavite neprikladan komentar našem
MODERATORU.
Ukoliko smatrate da se u ovom članku krši Kodeks novinara, prijavite našem
Ombudsmanu.